Apartmani Petrović Bebić

2 Soba/e 2 Toalet/a 1 Garaža/e 125 m2

Grad Split smjestio se na najtoplijem području sjeverne obale Sredozemlja, u samom središtu Jadranske obale i u neposrednoj blizini rijeka Jadro i Žrnovnica koje ga već 1700 godina napajaju vodom. Zbog izvrsne prometne povezanosti i 1700 godina postojanja, te mnoštvom kulturnih, arheoloških i povijesnih spomenika, nezaobilazna je destinacija i jednom kad stignete tamo, obvezno posjetite Dioklecijanovu palaču i “zgrabite” palac kipa Grgura Ninskog za sreću. Grad obiluje sportskim klubovima, plažama (pješčana gradska plaža Bačvice je najpoznatija), restoranima, noćnim klubovima, muzejima, palačama i kulturnim manifestacijama. lilibebic2@gmail.com

Split je mediteranski grad smješten podno brda Marjana, u zapadnom dijelu Republike Hrvatske, na području srednje Dalmacije i uz istočnu obalu Jadranskog mora. Zbog povoljnog zemljopisnog položaja Split ima tipičnu sredozemnu klimu s dugim, vrućim i suhim ljetima, te kratkim, kišovitim i blagim zimama. Prosječna ljetna temperatura zraka u Splitu iznosi 26°C s 12 sunčanih sati dnevno (s godišnjim prosjekom od 7 sunčanih sati na dan).

– Split je kulturno i političko središte Dalmacije kao povjesne regije, nekad znatno veće, a koja se danas pruža od Karlobaga do rta Prevlake blizu Dubrovnika. Split je i službeno sjedište Splitsko – dalmatinske županije,a svoj početak i značaj, između ostalog, duguje rimskom caru Dioklecijanu koji je tu izgradio svoju famoznu Dioklecijanovu palaču – simbol grada Splita i jezgru oko koje se Split širio u prostoru i po broju stanovnika. Danas u Splitu živi preko 260 000 ljudi, što ga čini drugim po veličini gradom u Hrvatskoj.

– Službena povijest Splita ide daleko natrag i seže 1700 godina u prošlost, u vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana. No, i prije toga je područje Splita bilo nastanjeno kolonistima grčke kolonije po imenu Aspalathos, što je grčki naziv za brnistru (Spartia juncea), grmoliku biljku jarko-žutog cvijeta koja i danas raste na južnim padinama park–šume Marjan.

– Danas je Split izvanredno povezan s ostalim dijelovima Hrvatske i Europom. Autocesta Split – Zagreb (popularno nazvana Dalmatina) svela je četiristo kilometarsko putovanje na 3,5 do 4 sata ugodne vožnje automobilom. Dnevne trajektne linije spajaju Split i Anconu, a redovni i čarterski letovi dostupni su u Zračnoj luci Split.

– Split se može pohvaliti s nekoliko muzeja (među njima su Arheološki muzej, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, te Muzej grada Splita), galerija, kazališta (Hrvatsko narodno kazalište, Gradsko kazalište mladih, Gradsko kazalište lutaka) i kino–dvorana. Najvažniji ljetni kulturni događaj u Splitu svakako je Splitsko ljeto — festival dramskih, opernih, glazbenih i plesnih događaja tijekom srpnja i kolovoza.

– Split je danas odredište brojnih domaćih i stranih studenata tijekom cijele godine, a osobito je omiljeno turističko odredište tijekom ljetnih mjeseci kada rijeke turista preplave njegove ulice. Split je jednako atraktivan turistima iz raznih krajeva RH i onima iz cijelog svijeta. Zbog toga su njegova vrata uvijek otvorena uz dobrodošlicu za sve nove goste, kao i za one koji mu se ponovo rado vraćaju.

Omis – Povijesno središte grada smješteno je na istocnoj obali Cetine, a u anticko vrijeme naselje se vjerojatno nalazilo sjevernije od današnjeg, u zaseoku Baucici. Podrijetlo naziva grada potjece od slavenske rijeci HOLM / HUM, što je prevedenica ilirsko-grcke rijeci ONAION / ONEON, a znaci brijeg, brdo, mjesto na brijegu ili da je ONEUM prozvan po rijeci Cetini koju su grcki kolonisti u donjem toku zvali Nestos iz cega se izvodi ime grada Oneum (Onaeum).

– Srednjovjekovni se grad naziva Olmissium, Almivssium, a u doba mletacke vlasti Almissa. Današnje se ime Omiša izvodi iz srednjovjekovnog imena. U srednjem vijeku gusarstvo je za Omišane bio važan nacin stjecanja. Omišani su bili poznati gusari, što im je olakšao položaj grada, a i njihove lagane i brze brodice. U vrijeme najvecih pohoda na celu omiških gusara bili su knezovi Kacici, koji su puna dva stoljeca predvodili napade na papinske galije i trgovacke brodove mocne Venecije, Dubrovnika, Splita, Kotora… Nakon Kacica, gospodari Omiša su bili knezovi Šubici, braca Horvat koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I, bosanski velmoža Hrvoje Vukcic Hrvatinic, ban Ivaniš Nelipic, obitelj Matka Talovca koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda, te bosanski vojvoda Stjepan Kosaca. Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. prodao Dalmaciju Mletackoj Republici, 1444. i Omiš je priznao vlast Mletaka u cijem sastavu ostaje do 1797. god. Nakon propasti Venecije, Omiš pripada Austriji sve do 1805. god., a od 1805 – 1813. francuskoj upravi. Nakon pada Napoleona Omiš zauzima, kao i cijelu Dalmaciju, austrijska uprava gdje i ostaju sve do kraja Prvog svjetskog rata.

Sedam kastela…sedam imena za jedan grad

– To je pitoreskni grad srednje Dalmacije, koji se nalazi na samoj morskoj obali Kaštelanskog zaljeva između Splita, najveceg hrvatskog grada na moru, Trogira, grada zaštićenog od strane UNESCO-a, i Solina, poznatog po drevnoj Saloni iz rimskog doba. Kaštela su nastala od sedam manjih kaštela-utvrda u podnožju brda Kozjak, koji su u povijesti imali obrambenu ulogu u doba Turskih osvajanja, pri čemu i danas svako mjesto ima svoje specifičnosti koje karakteriziraju mediteranski kraj. Kaštela su udaljena desetak kilometara od Trogira na sjeveru i Splita na jugu i vrlo su dobro povezana glavnim cestovnim pravcima s tim dijelom Dalmacije, ali i s kontinentalnom Hrvatskom. Mediteranska klima omogućuje rano prispijevanje zimskoga povrća i razvoj mediteranskih poljodjelskih kultura poput vinove loze, masline, smokve, badema, trešanja i dr. U Kaštelima danas živi otprilike 45 tisuća stanovnika, čime su stekla status drugog grada po veličini u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kaštela danas predstavljaju turističku atrakciju i kulturni muzej čitave Dalmacije, a u svakom Kaštelu se još uvijek osijeća duh prošlosti koji živi u starim kamenim kućama, zidinama, ruševinama i povijesnim crkvicama.

Solin – Salona ( ostaci Rimskog carstva u 21. stoljeću )

– Hrvatsko ime Solin nastalo je od latiniziranog naziva Salona, koje ima korjen u ilirskom jeziku. U povijesti se to ime spominje prvi put 119. godine prije Krista, za rata Ilira i Rimljana. Početak je ovog naselja svakako mnogo raniji. Stari grčki geograf Strabon kaže da je Salona bila luka ilirskog plemena Dalmata, koji su vjerojatno trgovali na tom mjestu s grčkim pomorcima. Ostaci bedema, predmeti grčkog podrijetla nađeni u Saloni i njezinoj okolici, upućuju na Grke kao utemeljitelje ovog grada. Neki mu stavljaju početak u IV. stoljeće prije Krista. Očito je, da je u Saloni veoma rano jak grčki utjecaj, pa se s pravom kaže za prvo razdoblje Salone da je to grčko-ilirska naseobina. U prvom stoljeću prije Krista Salonu zauzimaju Rimljani. U građanskom ratu između Cezara i Pompeja stanovnici Salone pristaju uz Cezara; budući da je pobijedio, grad je promaknut na čast kolonije, pa se službeno naziva „Colonia Martia Julia Salona“. Grad se širi prema istoku i zapadu te dobiva dva nova dijela: pored starijeg grčko-ilirskog noviji rimski na zapad i istok. Zbog toga se od tog vremena kod pisaca susreće i pluralni oblik za naziv grada – Salonae. Kad je Ilirik uređen kao rimska pokrajina, Salona postaje pravi kulturni, trgovački, politički, a neko vrijeme i vojni centar. U kasnijim vjekovima on je i crkveno središte ovih strana. U prvim stoljećima poslije Krista doseljavaju se mnogi istočnjaci, pa među njima i vjesnici evanđelja, koji u drugoj polovici III. stoljeća organiziraju u Saloni i kršćansku općinu. Ona u vrijeme Dioklecijana ima brojne mučenike. Činjenica da je Dioklecijan rođen u Saloni ili u njezinoj okolici i što je u blizini sagradio glasovitu palaču, podigla je ugled ovog, ionako važnog centra. To svjedoči prostrana luka i brojne ceste koje su ga povezivale s ostalim krajevima carstva. – Posljednja tri stoljeća života stare Salone karakteristična su po razvitku jake kršćanske zajednice u gradu i njezinu utjecaju na cijelu pokrajinu. Salonitanski biskup, naime, postaje metropolit cijele provincije Dalmacije. To je i doba postepenih provala barbarskih naroda, od kojih neki, kao na primjer Istočni Goti svršetkom V. stoljeća, dolaze i do ovih strana. Dok pod njihovim udarom pada samo Zapadno rimsko carstvo, Salona, nalazeći se relativno daleko od glavnih putova njihova prodora, živi još 130 godina, te u jednom času postaje utočište nekima od posljednjih zapadnorimskih careva. Grad je porušen od Avara i Slavena oko 614. godine. Preživjelo stanovništvo, koje je uspjelo pobjeći, sklonilo se na obližnje otoke i u Dioklecijanovu palaču. Tu je počeo život novog grada, današnjeg Splita. Do danas je stari Solin ostao u ruševinama, od kojih je tek dio dobro istražen, ali i ovo, što je otkriveno, dostatno govori o njegovoj veličini i značenju. Ako pogledamo tlocrt grada, vidimo da mu je oblik prilično nepravilan, a podsjeća na elipsu. Najduža os doseže oko 1600 metara, a ona najšira oko 700 metara. Površina opasana bedemima iznosi 72 hektara. U drugom stoljeću poslije Krista, za makromanske opasnosti, i noviji dio grada, kao što je bila i prva jezgra, opasan je zidovima i utvrđen kulama. Otada mu opseg zidina doseže oko 4 kilometra, a broj kula do 90. U VI. stoljeću, za vrijeme bizantsko-gotskih ratova, neke kule su pojačane pa dobivaju trokutaste završetke koji se i danas vide.

Grad Trogir i otok Ciovo

– TROGIR je gradić, luka i ljetovalište, smješten u Splitsko-dalmatinskoj županiji na zapadnom ulazu u Kaštelanski zaljev, na nadmorskoj visini od oko 1 metar. Sam grad leži na malenom otočiću u morskom tjesnacu između kopna i otoka Čiova sa kojima je spojen mostovima. Jadranskom magistralom povezan je sa svim naseljima u Dalmaciji, a u neposrednoj blizini, svega 4 kilometra istočnije u Divuljama nalazi se splitska zračna luka. Trogir je izrazito turistički centar s blagom mediteranskom klimom. Na obalama Trogirske rivijere formirani su mnogi zaljevi, rtovi i uvale kao npr. uvala Stari Trogir sa svojim šljunčanim, kamenim i pjeskovitim plažama, uvala Voluja, uvala Vela Rina na Malom Drveniku, uvala Krknjaši na Velom Drveniku, područje Sv. Fumije – otočića na jugozapadu od otoka Čiova, uvala Saldun, Racetinovac, Kancelirovac na zapadnom dijelu Čiova, te područje Pantana sa izvorom, rječicom i plažom istočno od Trogira. Ovo područje, na kojem prevladava mediteranska vegetacija, kulture vinove loze, smokve, rogača, maslina, veće površine alepskog bora, aromatično bilje i smilje, kadulja, pogodno je za izlete, krstarenja i druge razonode na moru. Atraktivno izletište je i zaseok Baradići u Segetu Gornjem, sa sačuvanom izvornom seoskom, pučkom arhitekturom s prekrasnim vidikovcem s pogledom na srednjodalmatinske otoke. Trogir broji oko 13000 stanovnika koji se osim brodogradnjom, turizmom, zemljoradnjom bave i ribarstvom. Trogir ima dugotrajnu i burnu prošlost. Bogatstvo arheoloških nalaza ukazuje na neprekinuti kontinuitet života od prapovijesti do danas, na tragove života stare 2000 godine pr.K. Na temeljima starijeg ilirskog naselja Grci osnovaše tijekom III/II. st. pr. K. svoju koloniju Tragurion. Iz tog je vremena mramorni reljef (IV/III.st.pr.K.) što prikazuje lik božanstva Kairosa. Tijekom I. st. pr. K. ilirsko-grčko naselje postaje rimski municipij Tragurium poznat po kamenu. Trogir je jedan od rijetkih dalmatinskih gradova koji je izbjegao prekid urbanog života, što ga je primjerice doživjela obližnja Salona, porušena od upada Avara i Slavena početkom VII. stoljeća. Život nastavlja u sklopu bizantske Dalmacije. Grad naseljavaju Hrvati, a u Bijaćima hrvatski knezovi podižu svoja gospodarstva i crkvu sv. Marte. Na antičkom rasteru grada, na temeljima ranokršćanskih podižu se ranosrednjovjekovne crkvice urešene starohrvatskom pleternom ornamentikom, te brojne ranosrednjovjekovne kuće. Crkva sv. Barbare (nekoć Martina) najzanimljivija je ranosrednjovjekovna crkvica iz XI. st. Iz tog vremena sačuvani su ostaci šesterolisne crkve sv. Marije na jugoistočnom rubu trga, predvorje muzeja sakralne umjetnosti. Od XII st. Trogir se postepeno oblikuje u autonomnu komunu koja priznaje vlast dalekih ugarsko-hrvatskih kraljeva. To je doba velikog prosperiteta grada kad se grade zidine, katedrala, samostani i brojne kuće u romaničkom slogu. Posebice se ističe katedrala, portal majstora Radovana, koji je ujedno i njezin graditelj, koji kleše i portal crkve sv. Ivana Krstitelja, nekoć uglednog muškog benediktinskog samostana. Iz XIV.-XV. st. datira dominikanski samostan sv. Dominika u kojem je uređena zbirka umjetnina Od 1420. godine Trogir je pod vlašću Venecije. Grade se i dalje mnoge građevine i zidaju nove utvrde zbog straha od Turaka. Dovršen je kaštel Kamerlengo i kula sv. Marka. Na glavnom gradskom trgu, koji to bijaše od grčkog doba (grčka agora, rimski forum) do danas, smještene su najmonumentalnije zgrade: katedrala sv. Lovre, komunalna palača, crkva sv. Sebastijana, nad kojim je gradski sat, loža, mala i velika palača Ćipiko. Najvrijednije zdanje iz XV. st. je Velika Ćipikova palača sučelice katedrali. Na njezinu ukrašavanju radili su Nikola Firentinac, Ivan Duknović i Andrija Aleši. Zajedno su podigli i uresili renesansnu kapelu Blaženoga Ivana Trogirskoga. Na istočnoj strani trga nalazi se Komunalna palača ( Knežev dvor) sagrađena u renesansnom stilu, koja se spominje od XIII. stoljeća. Na južnoj strani je gradska loža – trijem, XIV.st., koja je služila kao sudnica. Sačuvana su i južna gradska vrata iz 1573. godine, na kojima se veliča grad nekoć rimski i njegovi slavni ljudi. Uz njih je loža – trijem koji je služio namjernicima koji zakasne u grad. U blizini je sklop ženskog benediktinskog samostana sv. Nikole – muzej Kairos, u kojem redovnički život započinje u XI. stoljeću. Na sjevernim gradskim vratima diže se kip sv. Ivana koji čuva ulaz u grad. U blizini je sklop palače Garagnin Fanfogna – danas Muzej grada Trogira. Propašću Venecije 1797. u Trogiru nastaje anarhija do dolaska austrijske vojske. Za kratkotrajne vlasti Francuza (1806.-1814.) grade se ceste, otvaraju škole u kojima se predaje na hrvatskom jeziku, a zbog higijenskih razloga ruše se gradske zidine. Od 1814.- pa do 1918. Trogir je opet u sklopu Austrije, koja na obali gradi zgradu suda i školu. Razdoblje između dva svjetska rata, za vrijeme stare Jugoslavije obilježeno je socijalnim previranjima. Raspadom Kraljevine Jugoslavije pučanstvo masovno sudjeluje u narodnooslobodilačkoj borbi. Nakon oslobođenja slijedi razdoblje FNR i SFR Jugoslavije, da bi 1990. godine Trogir napokon dočekao osamostaljenje Hrvatske države. Sva ta duga povijest još uvijek je prepoznatljiva u kulturnom inventaru grada Trogira počevši od urbanističke cjeline, arhitekture, kulture, pa do slikarstva i umjetničkog obrta. Povijesna jezgra grada Trogira jedinstveni je spomenik kulture i stoga je 1997. godine upisana u UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Urbanistička i arhitektonska cjelina Trogira sačuvala je sve do danas osnovne elemente srednjovjekovne strukture utvrđenoga grada, karakterističan raspored ulica i trgova, reprezentativne sakralne i profane javne građevine i zbijeno mnoštvo objekata. Bez obzira na arhitektonske vrijednosti pojedinih objekata Trogir je prije svega izuzetno vrijedna cjelina s mnoštvom svojih poruka – umjetničkih, kulturno-povijesnih, predstavlja jedno od najznačajnijih kulturnih dobara na području Republike Hrvatske pa i cijelog svijeta.

Apartmani Petrović Bebić

– Kuća se sastoji od dva apartmana.

– Apartman 1 (4+1 osobe) ima dvije sobe (bračnu i dječju), wc-e s tušem,tv sa satelitom, mini kuhinju s blagavaonom i kauč koji se izvlači i dobije se krevet.Ispred je teraca.

– Apartman 2 (4+3 osobe) također ima dvije sobe (bračnu i dječju), wc-e s tušem, kuhinju s blagavaonom i dnevni boravak sa dva kauča s mogučnosti spavanja,klima uređaj,tv sa satelitom, dvije velike terace. Kuća ima dva parkirna mjesta.

– Postoji mogučnost iznamljivanja cijele kuće (gdje je cijena niža) i posebno apartmani svaki za sebe.

Podaci o smještajnoj jedinici:

– Apartman 1 (4+1 osobe)

– Apartman 2 (4+3 osobe)

Sezona 2013-2014 godine :

Apartman 1 (4+1)

– svibanj 30€

– lipanj 40€

– srpanj 60€

– kolovoz 60€

– rujan 40€

– listopad 30€

Apartman 2 (4+3)

– svibanj 40€

– lipanj 50€

– srpanj 70€

– kolovoz 70€

– rujan 50€

– listopad 40€

Cijela kuća

– svibanj 60€

– lipanj 80€

– srpanj 120€

– kolovoz 120€

– rujan 80€

– listopad 60€

Vaše ime (obavezno)

Vaš email (obavezno)

Telefon

Mobilni

Broj odraslih

Broj dece

Datum dolaska

Datum polaska

Naslov

Vaša poruka

Telefon:+385 91 761 3414

e-mail: lilibebic2@gmail.com

Adresa : Josipa bana Jelačića 141 Osoje – 21224 Slatine

NAPOMENA: Ukoliko zovete telefonom, molimo Vas da napomenete da ste oglas videli na stranama www.turisticke-ponude.com

Hvala!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Floating Social Media Icons Powered by Acurax Blog Designing Company